U.S. Tour 1969.

Nakon što je u miru sahranjen Brian Jones, i odrađen u spomen njemu koncert u Hyde Parku, Stonesi su doveli novog gitaristu Micka Taylora, izbacili singl Honky Tonk Women, i u jesen 1969. godine bili su spremni krenuti na turneju. Otišli su u Ameriku na šestotjednu turneju. Na turneji Sam Cutler koji je najavljivao Stonese prvi je put u najavi izgovorio: "Najveći rock 'n' roll bend na svijetu The Rolling Stones". Četrdeset godina je prošlo od legendarne Američke turneje 1969. Iako su mnoge grupe 1969. godine bile na turneji, ipak su Stonesi privukli najveću pozornost. Po prvi put se moglo na miru slušati Stonese nakon histerije koja je vladala početkom i sredinom šezdesetih godina na njihovim turnejama. Turneja je bila prava bomba, svi koncerti su bili rasprodani, a Stonesi su zvučali pakleno dobro. Imali su razglas, mikser i sve je bilo na nivou. Rolling Stonesima su na turneji predgrupe bile B.B. King, Ike & Tina Turner, Chuck Berry i mnogi drugi. Ikeu i Tini Turner se u Madison Square Gardenu pridružila Janis Joplin, Jimmy Hendrix je bio gost u back-stageu a koncert Stonesa je pogledao sjedeći iza Richardsovog pojačala, Chuck Berry se popeo na pozornici u Floridi. 23. studenog nastupaju u šou Ed Sullivana sa pjesmama Gimme Shelter, Love In Vain i Honky Tonk Women. Stonesi su odlučili zatvoriti turneju besplatnim koncertom u Altamontu (California) 06. prosinca, i sve to zabilježiti na koncertnom filmu. Koncert je bio odličan međutim sve što se dešavalo ispred pozornice može se označiti kao kraj hipi pokreta. Naime Hells Angelsi koji su bili zaduženi kao security na koncertu čitav su dan tukli fanove, i na kraju usred koncerta ubili jednog momka. Situacija je bila jako depresivna a Stonesi se nisu usudili prekinuti koncert pred 300.000 ljudi. U Altamontu su Stonesi po prvi put odsvirali pjesmu Brown Sugar. No o slučaju Altamont nekom drugom prilikom. Turneja je na kraju zabilježena koncertnim albumom Get Yer Ya-Ya's Out!, a nastup u Altamontu koncertnim filmom pod nazivom Gimme Shelter. Pjesme koje su Stonesi svirali na turneji 1969. godine bile su: Jumpin' Jack Flash/Carol/Prodigal Son/Sympathy For The Devil/You Gotta Move/Stray Cat Blues/The Sun Is Shining/Midnight Rambler/Love In Vain/Under My Thumb/I'm Free/Little Queenie/Live With Me/Gimme Shelter/Brown Sugar/Satisfaction/ Honky Tonk Women i Street Fighting Man.
Mick Jagger: Sve je postalo profesionalnije. Imali ste pomoćnu ekipu. Dotad su turneje bile klimave, svirali bi na raznim mjestima i to nam je smetalo. Lakše je svake večeri svirati na pozornici istog oblika.

Mick Taylor: Prije mene uglavnom su svirali pred djevojkama koje su vrištale. Nisu uspijevali svirati dulje od 20 minuta. Godine 1969. Američka je publika prvi put imala priliku doista čuti Rolling Stonese u njihovom najboljem izdanju.

Keith Richards: Od posljednje se turneje sve promijenilo. Morali smo svirati s razglasom. Mogli smo čuti sebe umjesto cura koje urlaju. No morali smo ponovno učiti kako se svira na pozornici. Turneja 1969-te bila je poput škole.

Mick Jagger: Turneja 1969-te bila je stvarno posebna, zato što smo svirali po stadionima. Zvuk je bio postavljen visoko na sredini stadiona. Imali smo gomilu pojačala, rasvjetu, tepih koji smo postavljali na sredini pozornice, garderobu, garderobu za scenski nastup. Tada sam prvi put počeo trenirati i zagrijavati se pred nastupima.

Keith Richards: 1969-te nastup je trajao dva sata. Tko je kupovao ploče Stonesa htio je slušati glazbu, a mi smo taj trenutak čekali otkad smo iza sebe ostavili Crawdaddy.

Bill Wyman: Jimi (Hendrix) nas je došao posjetiti u Madison Square Gardenu. Za vrijeme nastupa sjedio je iza Keithovog pojačala. Mjesto na kojem većina ljudi ne bi bila sigurna.

Mick Taylor: Mick (Jagger) je uvijek bio vrlo ambiciozna osoba. U osnovi htio se vratiti s novim gitaristom, novim bendom i napraviti mnogo albuma, znate, reaktivirati cijelu stvar.

Mick Jagger: Sad smo pravi bend. Sada je puno teže.

Mick Jagger: Ima mnogo lijepih svari u Bostonu, jedna od tih smo mi.

Bill Wyman: Probe smo imali nekoliko sedmica u Californiji.

Keith Richards: Nakon što svaku večer sviraš 3 ili 4 sata, ne razumiješ više ništa.

Charlie Watts: Nakon dvosatne svirke, nismo znali kako izdržati fizički svirati Satisfaction.

Keith Richards: Diskografskoj kući bili smo dužni album sa turneje. Nastao je Get Yer Ya-Ya's Out. S obzirom na tadašnju tehnologiju album je ispao dobar. Malo smo ga doradili na dvije pjesme, ali sveukupna slika turneje je ostala.

Satisfaction (live 1969)
Jumpin' Jack Flash (live 1969)
Jimmi Hendrix with Rolling Stones (1969)
Prodigal Son (live 1969)
Under My Thumb (live 1969)
Ubojstvo u Altamontu (1969.)
Altamont Trailer (1969)