Beggars Banquet

05. 11. 1968. Stonesi pozivaju 70 gosta i novinara na domjenak i pres konferenciju. Jagger drži govor pred gostima: "Nadam se da ste se najeli, napili i zabavili". Ali nismo vas pozvali samo raditoga». Dok Jagger priča dijele se torte svim gostima. Nakon govora Jagger pogađa tortom Jonesa ravno u lice, odjednom su se svi gosti počeli gađati tortama!!!. Bio je to veliki banket Stonesa i promocija pod sloganom: "Žderite i pijte večeras mi plaćamo." Rolling Stonesi su konačno našli svoj trenutak jasnoće 1968.,nakon dugog perioda uhićenja radi droge, lošeg prikazivanja u tisku i isforsiranog eksperimentiranja na albumu Their Satanic Majesties Request godinu dana prije. Konačno su Stonesi psihodeliju zamijenili u korist bluesa i rocka koji su ih inspirirali na početku njihove karijere. Stonesi su ponovno držali svoju sudbinu u rukama. Beggars Banquet je nastao iz relativne mirnoće benda, mada problemi Stonesa sa zakonom još uvijek nisu bili iza njih, ali više nije bilo osjećaja da dolazi kraj svijeta, koji je zamračio cijelu prethodnu godinu. Stonesi su konačno kucali u skladu sa srcem njihovog voljenog bluesa na način da je Jagger zvučao gadnije i opasnije nego ikada prije u početnim trenucima pjesme Stray Cat Blues. Beggars Banquet je također označio zadnji značajni doprinos Briana Jonesa koje je brzo venuo zbog ogromnog konzumiranja različitih vrsta droge. Ipak Brian Jones je na trenutak izišao iz svog mračnog svijeta da osigura elegantni rad na slide gitari u pjesmi No Expetations. Jonesovo sviranje na slide gitari je još uvijek moglo izazvati emotivnu reakciju kod Jaggera i Richardsa isto kao na početku njihove karijere. Producent Jimmy Miller pozvan je na početku ranijih snimanja započevši suradnju koja će trajati do 1973. Tijekom tih godina, Miller i Stonesi su snimili neke od najmoćnijih albuma u povijesti rock glazbe: Beggars Banquet, Let It Bleed, Sticky Fingers i Exile On Main Street. Jimmy Miller se pojavio u trenutku kada su Stonesi otkrili novi trag u svom zvuku, što se pokazalo u njihovom zajedničkom projektu, singlu Jumpin' Jack Flash koji je na tv-u predstavljen putem uznemiravajućem video spotu koji prikazuje bend namazan ratnim bojama. A Jones i Richards nose velike sunčane naočale. Najhitnija stvar je tada bila lansiranje albuma Beggars Banquet koje je zapelo kada su diskografske kuće Decca u Londonu i London Records u Americi odbile objaviti sa predloženim omotom. Omot je bio fotografija zida u javnom toaletu prekrivena grafitima a ispod se nalazila WC školjka. Skoro četiri mjeseca Stonesi su odbijali pregovarati o izmjeni dizajna prije nego su se na koncu složili objaviti album s jednostavnim bijelim omotom. Izvorni omot albuma ugledati će svijetlo dana tek na cd izdanju. Iako su postigli veliki uspjeh i još veći povratak na scenu singlom Jumpin Jack Fash, albumom Beggars Banquet, filmom Sympahy For The Devil i cenzuriranim singlom Street Fighting Man Stonesi ipak nisu bili spremni započeti turneju te 1968. Jaggeru je ideja izvođenja starih hitova bila nezanimljiva. Bilo kako bi Beggars Banquet je vratio Stonese na vrh. Jagger i Richards su na tom albumu napravili remek djela kao što su Sympathy For The Devil i Street Fighting Man sa distorziranim zvukom akustične gitare. Zvuk Stonesa se promijenio prvenstveno zato što je Richards počeo koristiti otvoreni štim na gitari. Richards je svoju gitaru bez 6. žice naštimavao u takozvanom G štimu. Bio je to novi zaokret u zvuku Stonesa kakvog poznajemo do dan danas. Beggars Banquet izišao je točno godinu dana nakon albuma Their Satanic Majesties Request. Ali ako je album Their Satanic Majesties…bio bez ideje i blues korijena Beggars Banquet je upravo imao blues korijene. U komercijalno smislu Beggars Banquet je na top listama prošao gore nego Their Satanic Majesties.. Ali za mnoge je Beggars Banquet najbolji album koji je izašao šezdesetih godina. Prije nekoliko godina Beggars Banquet je ušao u kuću slavnih albuma u Londonu. Nagradu u ime Stonesa uručena je Ronnie Woodu. 6. 12. 2008. album Beggars Banque proslaviti će 40 godina.
-----------------------------------------------------------------------------------------------

Keith Richards- Postoji veliki preokret između albuma Their Satanic Majesties Request i Beggars Banquet. Umorio sam se bio od Maharishia i svih tih sranja, perlica i zvončića. Nemam pojma odakle je dolazila sva ta stvar. Možda je to bila neka reakcija na sve što smo do tada učinili, u periodu naše neaktivnosti.

Keith Richards- Mick je pisao većinu pjesama. Katkad bih sugerirao prvu strofu ili temu, onda bi rekao: "A što sad, na koju stranu krećemo?". Bio je to period kada uopće nisam mogao zamisliti što bi Mick mogao izvući van.. Uzmimo Sympathy For The Devil kao primjer. Tekst pjesme je čitav bio njegov. Što se mene ticalo uopće nisam shvaćao dali se radi o sambi ili nekakvoj folk pjesmi.

Keith Richards- Uzmeš nekog poput Jimmyja Millera koji može zagrijati cijeli bend i pretvoriti bezveznu pjesmu u nešto. To je ono što se dogodilo na albumu Beggars Banquet. Tek smo izlazili iz raspoloženja albuma Their Satanic Majesties…..Mick je snimao filmove, sve je došlo do točke raspada. Ja sam pokupio Jonesovu žensku. Prava zbrka. Jimmy Miller je izvukao Beggars Banquet iz svega toga.

Jimmy Miller (bivši producent Stonesa)-Mick mi je rekao da mu se sviđa ono što sam napravio sa grupom Traffic. Zamijenili smo ideje i kasnije smo počeli raditi. Micku je previše strano zvučala produkcija albuma Their Satanic Majesties Request, tako da me uskoro kontaktirao.

Mick Jagger-Jedino što je Brian Jones svirao na albumu Beggars Banquet je slide gitaru u pjesmi No Expetations.

Ronnie Wood- Od albuma prije moga dolaska najviše mi se sviđa Beggars Banquet.
--------------------------------------------------------------------------------------------

Što su novine pisale?

Disc-Stonesi su se vratili svojim korijenima. Ovo je najbolji album kojeg su ikada napravili.

Rolling Stone-Stonesi su se vratili i donijeli Rock 'n' Roll.

Time magazin-Ima svega: satana, biblija, ulične borbe i naravno seksa. Najbolja stvar ikada napravljena od Stonesa.