Some Girls

Pogledajte koji je bio novi moto Jaggera za 1978: AKO NE ZNAŠ PRIHVATITI ŠALU, JEBENA JE ŠTETA. I upalilo je. Some Girls bio je najsmjeliji, najhuškačkiji, najbezobrazniji, najbestrašniji, najzločestiji i najzabavniji album od svih albuma Rolling Stonesa. Jagger se otpušta s lanca kroz seriju izričaja koji mu tečno prate misli, utapkani u mutirani glazbeni predložak grada New Yorka. Stonesi su i prije bili zabavni, ali pjesme poput one iz 1967. Cool, Calm Collected su bile nevina zabava veselih klinaca. Some Girls je drukčiji, zvuk odraslih muškaraca koji se grubo šale i smiju među sobom sa svim razmetanjem i sumornim sarkazmom koji ta slika izaziva.
Glazba je urbani country, mješavina punka, funka, bluesa i brzih rifova koje može samo gospodin Richards proizvesti. Black And Blue je 1976. bio ohrabrujući znak, energičan pokazatelj pravca u kojem ponovno kreču Stonesi. Some Girls je također neizbrisivo vezan uz prošlost Stonesa, ali sa zvukom koji je nov i svjež. Jagger i Richards pjevaju o romancama, i ismijavaju country i zapadnjačku glazbu (Far Away Eyes) kao i žene svih tipova i temperamenta. U naslovnoj pjesmi Jagger pjeva: "Crne djevojke se samo vole jebati cijelu noć" ("Black girls just want to get fucked all night") ili "jednostavno nemam toliko džema" ("I just don't have that much jam»). Ali nije svima bilo zabavno. Za mase, Some Girls je bio još jedan u kontinuiranom nizu međunarodnih albuma koji su došli na broj 1, još jedan rock izvor za kućni gramofon. Ali za kritičare i ostale zatvorene rock 'n' roll skupine, Some Girls bio je otkrivanje, dugoočekivani povratak formi od strane kraljeva rocka. Ovdje Stonesi ne samo što su ponovno uspjeli uloviti energiju iz prošlosti, već su učinili da ta energija zazvuči svježe. Naravno album Some Girls je mogao biti kraj za Stonese jer je Richardsa čekalo suđenje za posjedovanje heroina godinu dana prije. Prvobitno je bio osuđen na sedam godina zatvora ali se digla tolika politička gužva u Kanadi da je Richards na kraju osuđen na obavezno liječenje i organiziranje dvaju koncerta za slijepe. Ta gužva očito nije predstavljala smetnju. Some Girls je snimljen u Pariškom EMI Pathe Marconi studiju na relativnom niskokvalitetnom 16-kanalnom uređaju u sobi za koju se smatra da je demo soba u studijima Pathe Marconia, što je zapravo bio jedan ogroman prostor više nalik na pozornicu. Postavljen je i bar što je dodatno pojačalo neformalnu atmosferu. Tamo je snimljeno više od četrdeset pjesama s povremenom pomoći gostiju kao što su pijanist Ian McLagen (ex Faces), saksofonist Mel Collins i Sugar Blue koji je svirao blues harfu (usnu harmoniku). Veći dio pjesama je napravljena na licu mjesta. Album je bio gotov već za sedam mjeseci, što je uključivalo i vrijeme od snimanja u Parizu i vrijeme miksanja albuma u New Yorku. I pored stalnih problema sa zakonom, Keith Richards je svo vrijeme bio prisutan u studiju a kao ključni svirač pokazao se Ronnie Wood. Some Girls ipak nešto duguje Woodovom sviranju. Osim što je razvio preklapanje zvuka dvije gitare, što je Richards jako želio, Ronnie Wood je također Jaggera poticao da svira gitaru i strpljivo naučio nekoliko pjesama. Jagger je popunio mjesto Stewartovog klavira s trećom gitarom i time stvorio još jedan nivo komunikacije s Richardsom. Chris Kimsey, čovjek kojeg je Jagger doveo za koproducenta, smatrao je da je Jaggerovo sviranje gitare postalo Keithu vrlo važno. I pored toga što se Miss You nalazi na albumu, Stonesi su bili izrazito rock 'n' roll bend. Ronnie Wood je pak bio kreativna snaga Rolling Stonesa, iako više nikada nije uživao u istoj kreativnoj slobodi koju je imao u grupi Faces. Ali čak i Woodova rastuća uloga bi bila mala utjeha da je kojim slučajem Keith Richards bio osuđen po kanadskoj optužnici u svezi s heroinom. Iako su dvije posljednje pjesme, Beast Of Burden i Before They Make Me Run u potpunosti Richardsove, Some Girls je u velikoj mjeri bio Jaggerov album (uz veliku pomoć Wooda), te se s pravom smatra vrhuncem njegove glazbene karijere. Uspjeh albuma Some Girls naglasio je koliko se Jagger i Richards oslanjaju na iskru sukoba u stvaranju svojih najboljih albuma. Ranije, dok je Richards bio preslab da istovremeno bude i vođa i njegov najbolji prijatelj, Jagger je sa Stonesima napravio u glazbenom smislu tri kreativno prosječna albuma (iako su završili na prvim mjestima diljem svijeta). Jednom kad je Richards stavio svoju ovisnost o heroinu pod kontrolom, suradnja i borba za dominaciju koja ju je pratila bila je ponovno uspostavljena. Chris Kimsey je brzo shvatio da je tek još jedan komad mesa u ljudskom sendviču, ali je cijenio važnost sukoba kao i mnogi vrhunski producenti prije njega. Vjerovao je da se Richards često svađa s Jaggerom samo zato što to stvara bolji proizvod. S druge strane, Richards je vjerovao kako se Jagger svađa zato što uživa u tome. Većina svjedoka slagala se s Richardsom. Smatrali su da Richards ima uravnoteženiji i točniji osjećaj za zvuk grupe. Kako god bilo, u Parizu su radili brzo i kvalitetno. Zbog pravnih problema vezanih za omot albuma Some Girls ploča i turneja imali su dodatni publicitet. Odvjetnici Raquel Welch i ostalih zvijezda na omotu prijetili su tužbama zbog uvrjedljivih fotografija. Albumi izdani u Americi sa prvobitnim omotom povučeni su sa tržišta i izdani sa vjerodostojnim fotografijama. S novim albumom Stonesi su ponovno krenuli na turneju. Dok su se album Some Girls i hit Miss You penjali top-ljestvicama, Stonesu su već dogovorili snimanje novog albuma (Emotioanl Rescue). Budućnost Rolling Stonesa obećavala je. Zbog same činjenice da su još uvijek zajedno i kritičari i obožavaoci pitali su se kako uspijevaju.Keith Richards - Na snimanjima proteklih šest albuma uvijek smo imali studijske glazbenike. Ovog puta smo bili sami u studiju zato je ovaj čišći, jer odiše osobnošću nas petorice. Sada shvaćamo koliko studijski glazbenici mogu skriviti ono što smo mi prvotno zamislili. Oni su izvrsni glazbenici pa im vjerujete i slijedite ih, a ne svirate onako kako bi Stonesi svirali. Zato ovaj album zvuči ovako.

Chris Kimsey (tonski snimatelj) - Oko albuma Some Girls osjećalo se ozračje hitnje. Nitko nije znao što će se dogoditi. Keith je mogao završiti u zatvoru. To bi bio kraj Rolling Stonesa. Između Micka i Keith postojala je posebna veza. Mick je mnogo pomagao Keithu. Ne oko problema s drogom, ali mu je bio velika potpora. Neki su tvrdili da album Some Girls koketira s punkom. Mislili su da su stonesi pali pod utjecaj disco glazbe. Razlog zašto album ima punk zvuk je činjenica da se Mick uhvatio električne gitare, njegov način sviranja gitare albumu je dao punk ugođaj.

Luis Jardin (glazbenik) - Uvijek me fasciniralo kako su u svakom povijesnom razdoblju uspijevali izbaciti pjesmu koja je predstavljala razdoblje i bila hit a ujedno je tipična za njih. Sjetim se uvijek pjesme Miss You koja je nastala tokom disco groznice. Uspjeli su unijeti disco u svoju glazbu a da ne zvuči glupo. Predstavljala je Stonese, a i dan danas je klasik rocka.

Chris Kimsey (tonski snimatelj) - Bill Wyman je zaslužan za disco ugođaj pjesme Miss You. Zalazio je u klubove i poznavao glazbene novitete.

Chris Kimsey (tonski snimatelj) - Uz album Some Girls snimljeno je još mnogo materijala, više nego što je stalo na ovaj album. No sve je tako vrlo prirodno. Nikada nitko nije pomislio da se Keith neće vratiti. Bili smo ondje i odlučili obaviti ono što se treba obaviti.

Keith Richards - Smatrao sam da je Some Girls najneposredniji album koji smo napravili u podužem vremenu, a ne možete to poricati pored sedam milijuna prodanih ploča. Pojavio se baš u pravom trenutku za razvoj benda.

Mick Jagger - Mislim, Some Girls je naš najbolji album posljednjih godina.

Ronnie Wood - Some Girls mi je jedan od najdražih albuma Rolling Stonesa od kada sam ja sa njima.

Mick Taylor (nije svirao na albumu) - Mislim da je Some Girls dobar za tulume. To nije moj omiljeni Stones album jer mislim da su neki prethodni mnogo bolji.

Keith Richards - Naše pjesme su napisane iz osobnog iskustva. Ok, u proteklih petnaest godina Mick i ja smo sreli mnogo super pohotnih crnih djevojka. Žao mi je, ali ne mislim da nisam u pravu, kao ni Mick , sasvim sam siguran u to. U pjesmi Some Girls ima zanimljivih opaski na račun seksualnih apetita crnih djevojaka.

Chris Kimsey (tonski snimatelj) - Atmosfera u studiju je bila kao na koncertu uživo jer je dolazilo jako puno ljudi. Snimanje nije bilo zatvoreno. Obično je bilo od deset do trideset ljudi koji bi se razmjenjivali u studiju.

Nick Kent (novinar) - S albumom Some Girls pojavio se novi stil Stonesa, s Jaggerom na gitari i svim pjesmama u F-duru. Ako je pjesma Jaggerova onda je u F-duru. Neke su dobre, poput Shattered, s Jaggerovim ritmom. Ali također morate shvatiti da Keth Richards radi sa ograničenjima. Album Some Girls napravljen je u njegovom stilu, ali također radi se o tome da su Ronnie Wood i Mick Jagger u velikoj mjeri radili kao da je to njihov stil. Keith Richards se pojavljuje s najboljom pjesmom albuma Beast Of Burden, ali na albumu Some Girls se u mnogo pjesama ne osjeća njegovo prisustvo.

Chris Kimsey (tonski snimatelj) - Keith Richards nikad ne svira svoje dionice odvojeno. Uvijek svira uživo sa bendom. To je čarolija Stonesa, Ili sviraju svi zajedno ili ne sviraju uopće.

Miss You (Video)
Far Away Eyes (Video)
Some Girls (Shine A Light)
Before They Make Me Run (Live 2003.)
Beast Of Burden (Live 1978)